Nakon snijega, prva jestiva samonikla biljka kojoj se veselim je Maslačak (Taraxacum officinale Weber, Asteraceae).
Pojavljuje se na livadama, parkovima, vrtovima, uz putove i živice. Uspijeva i u visokim planinama, ali ondje mu je rozeta mnogo manja. Ja svoj berem po njivama oranicama, tako se me davno naučili.
Jasno mladi izdanci, gorkastog okusa su dar prirode, kako bi započelo proljetno čišćenje nakon zime.
Nešto kasnije stiže i kralj detoxa-Medvjeđi luk, i njemu se veselim, ali zadržimo se na maslačku.
Volite?
Ne volite?
Volite al ste lijeni brat?
Nemojte biti, maslačak je čudo.
Osim korijena, ljekoviti dio maslačka je i list, i svakako ga je lakše ubrati 🙂
List je dobar diuretik, protiv bubrežnih je kamenaca, i reumatskih tegoba.
Korijen pak može pomoći oko manjka apetita, dispepsije, potiče stvaranje žuči, čisti jetru, a u jesen je iznimno bogat inulinom, prebiotikom, koji je iznimno bitan kao hrana probioticima u našim crijevima.
Nedavno je objavljena vrlo neobična studija antidepresivnog učinka ekstrakta korijena i lista maslačka u miševa, a koja je vjerojatno posredovana učinkom na osovinu hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda, i to nakon dvotjedne primjene ekstrakta.
Na osnovu ovog modela vrlo je teško raditi predikcije takvog djelovanja u ljudi, ali govori o mogućem posrednom, metaboličkom i/ili hormonskom efektu, a odlično mi se uklapa i u knjigu koju upravo čitam o povezanosti crijeva i mozga, no tada ga treba uzimati u većim dozama, i zato postoje tinkture.
Zgodna je ova, jer je bezalkoholna, pa ju smiju uzimati i djeca, jasno na pola doze sa uputa.