Trametes versicolor, puranov rep

Gljiva Trametes versicolor ili puranov rep je priznata gljiva, koja se u tradicionalnoj medicini mnogih kultura upotrebljava već stotinama godina. Njezini farmakološki aktivni sastojci bili su predmet mnogih kliničkih studija.

Iz nje su izolirani polisaharidi za koje je dokazano da imaju biološki aktivna svojstva. Aktivne tvari su ß-glukan proteini koji se nalaze u staničnoj stijenci, oni maju antitumorska, antivirusna, antibakterijska, antioksidativna i imunomodulatorna svojstva. Tijekom probavnog procesa, ß-glukani se vežu na receptore u crijevima koji tada aktiviraju imunološki odgovor koji čini okosnicu mehanizma djelovanja skupine aktivnih tvari iz Coriolus versicolora u ljudskome tijelu. Upravo se zbog toga ovu gljivu koristi u prevenciji raka i u suvremenim tretmanima oboljelih od raka, posebno u zemljama Dalekog istoka (Japan, Kina, Koreja).
Najviše se koristi kod karcinoma dojke, a vrlo moćne rezultate daje kod dijabetesa tipa II, gdje se u nekim slučajevima apsolutno pobjeđuje šećer.

S obzirom na to da Coriolus versicolor posjeduje antitumorsko, antivirusno, antibakterijsko i antiparazitarno djelovanje te stimulira imunitet, brojne studije dokazale su njezin blagotvoran utjecaj kod reumatizma, virusnih infekcija (herpes, HPV, gripa), tumora, pada imuniteta (HIV), hepatitisa C i sindroma kroničnog umora.

Njezini sastojci pokazuju antitumorsko djelovanje, to jest potiču proizvodnju obrambenih stanica limfocita, monocita, makrofaga, stanica koštane srži i stanica koje ubijaju tumorske stanice te aktiviraju staničnu obranu. Inhibira razvoj stanica raka potičući imunosni sustav da prepozna i ukloni bolesne stanice, a djeluje i direktno izazivajući programiranu smrt tumorskih stanica (apoptoza). Kod pacijenata s infekcijom HPV-om pokazalo se znatno smanjenje skvamoznih intraepitelnih lezija maternice (niskog stupnja – LSIL) i negativizacija virusa.

Istraživanja su pokazala da Coriolus versicolor ima izražen i antioksidativni učinak. Poznato je da su slobodni radikali vrlo zastupljeni u hrani i imaju važnu ulogu u brojnim reakcijama razgradnje hrane u organizmu. Međutim, kada su prisutni u povećanoj količini, organizam se ne može učinkovito obraniti pa njihovo svojstvo oksidacije biomolekula rezultira smrću stanice i oštećenjem tkiva.

Micelij Coriolus versicolora sadrži polisaharidni coriolanus koji, osim visokog antitumorskog učinka, pokazuje i snažnu antimikrobnu aktivnost. Ako neke bakterije tijekom dugotrajnog liječenja postanu rezistentne na antibiotike, taj polisaharid uklanja rezistenciju.

Coriolus versicolor djeluje i kao vazodilatator, a dokazan je i pozitivan utjecaj na šećernu bolest, trombozu, reumatizam, povišene masnoće u krvi, upalne procese itd.

U tradicionalnoj kineskoj medicini koristi se za jačanje pluća i probavnog sustava, povećanje razine energije te kod oporavka u slučaju dugotrajnih bolesti. Priznata metoda liječenja u azijskim zemljama je i kombinacija tretmana s beta glukanima s kemoterapijom i radioterapijom zbog sinergije njihova djelovanja.

Biomodulatori, to jest modifikatori biološkog odgovora, su određene tvari pomoću kojih organizam korigira svoje funkcije s ciljem ozdravljenja.

Jednu od tri osnovne grupe čine i biomodulatori podrijetlom iz gljiva. Te tvari jačaju obrambene funkcije organizma, bilo da je riječ o nespecifičnom ili specifičnom odgovoru protiv tumora.

Njihovo antitumorsko djelovanje očituje se na više načina:

  • koče razvoj tumorskih stanica tako da ih obrambeni sustav organizma može lakše prepoznati kako bi ih uspješnije uništio
  • u nekim situacijama ubrzavaju sazrijevanje tumorskih stanica, čime se smanjuje njihova zloćudnost
  • potiču sposobnost obrambenih stanica da prepoznaju i ubijaju stanice različitih tumora…

Aktiviranjem tih i drugih čimbenika jačaju funkcije imunosnih stanica i sprječavaju slabljenje imuniteta.

U tradiciji mnogih kultura zabilježeno je korištenje gljiva u ljekovite svrhe. Tako najstariji pisani podaci potječu iz indijske studije pisane 3000 godina pr. Kr., dok najznačajnije djelo tradicionalne kineske medicine iz 1975. opisuje više od 20 vrsta gljiva koje se koriste u medicinske svrhe. Najpoznatije bi bile chaga, reishi, cordyceps, lavlja griva i shiitake.