Emocije nam dolaze kroz nos.
Doista dolaze, jer jedno od naših pet osjetila je njuh koji je vrlo bitan.
Miris stvara emociju, duboku percepciju i stvara memoriju.
Svi se sjećamo mirisa bake, mirisa bivših ljubavnika, mi majke se sjećamo mirisa naših beba, a ponekad na cesti nanjušimo neki miris koji nas vrati u djetinstvo i sjetimo se nekog događaja vezanog za taj miris.Sve to pamti hipotalamus.
Vomeronazalni organ se također naziva Jacobsonovim organom, nalazi se u vomer kosti koja se nalazi između nosa i usta.Njime detektiramo feromone koje luče ostali sisavci, ali njime osjetimo i eterična ulja.
Jacobsonov organ sadrži senzorne neurone u unutrašnjosti koji su zaduženi za otkrivanje različitih kemijskih spojeva, i kod ljudi je poprilično zakržljao.
Kod zmija, vomeronazalni organ je ključni element za miris plijena i aktiviranje funkcioniranja jezika privlačenjem čestica do otvaranja organa u nepcu.
Psi također imaju razvijen taj sustav daleko bolje od ljudi, znanstvenici pretpostavljaju da je pseći njuh negdje između 10.000 i 100.000 puta akutniji od ljudskog. Za svaki receptor mirisa koji čovjek ima, pas ih ima oko 50. Zmijama i sisavcima koji luče feromone, služe za davanje informacija o sebi, ali i za pronalaženje plijena.
Kod ljudi je vomeonazalni organ lagano i zakržljao, ali se ipak aktivira s vremena na vrijeme.Odlični primjeri aktivacije su nakon poroda majka-beba, kod biranja partnera ( zapravo namirišemo partnera/icu) i naravno pri udahu eteričnih ulja.