Adaptogene biljke

Adaptogene biljke su one koji prepoznaju same unutar organizma neki poremećaj ili bisbalans hormona. Nazivaju se i “pametne biljke”zbog tog svog svojstva.

Među biljke adaptogene spadaju Rhodiola rosea, Maca, Sibirski ginseng, Japanski ginseng, Indijski ginseng (Ashwaganda), grozdasta šparoga (Shatawari), Astragalus, Schisandra …

Prvi koji je upotrebio tu riječ je poznati znanstvenik N.V. Lazarev, jer je bio začuđen djelovanjem novog prirodnog spoja, koji je povećavao otpornost organizma na stresne utjecaje.

Definicija riječi adaptogen podrazumijeva nekoliko činjenica.

– adaptogen povećava otpornost organizma na širok spektar „neprijateljskih“ stanja organizma, u što spadaju fizički, kemijski ili biološki faktori
– adaptogen ima ulogu normalizacije organizma, odnosno ispravljanja poremećaja uzrokovanih stresnim stanjima i agensima
– adaptogen mora imati neštetno djelovanje na organizam (ako se uzima u propisanom obliku i propisanim dozama), bez obzira na to što djeluje na širok spektar poremećaja.

 

Rhodiola poboljšava naše raspoloženje i ublažava depresiju, jer optimizira razinu serotonina i dopamina. Sadrži niz spojeva, kao što su rosavin, rosarin i smola, što objašnjava zašto Rhodiola učinkovito ublažava depresiju. Znanstvena istraživanja pokazala su da može povećavaju mentalne performanse, odnosno učenje.Nazivaju je popularno i “Menanđerska biljka” jer je u širokoj upotrebi među takvom populacijom zbog svoje sposobnosti da nivelira kortizol koji luči nadbubrežna žlijezda, poznati hormon stresa.U modernoj medicini se koristi i kao prirodan lijek protiv depresije.Ona je endemska vrsta koja se plantažno uzgaja kao ljekovita biljka ima širok adaptogeni efekt. Koriste ju piloti, astronauti i ekstremni planinari.Ima vrlo mala ograničenja za uzimanje i interakcije sa lijekovima. Njezin efekt može se vidjeti već nakon nekoliko dana, u vidu smirenja i bistrijeg rasuđivanja, i to bila svakako njezina prednost pred drugim adaptogenima, iako zahtijeva dugoročno uzimanje, najmanje četri mjeseca.

Maca    Domovina su joj peruanske Ande gdje su se domorodci hranili  korijenom biljke, a raste na visini između 2.400 i 4.400 metara. Prema legendi, Inke su davale svojim ratnicima prah korijena mace kako bi povećali njihovu snagu i izdržljivost.Redovito konzumiranje mace pogoduje imunološkom sustavu i povećava otpornost na tjelesne i mentalne teškoće. Njezina sposobnost prepoznavanja potreba svakog pojedinačnog organizma priskrbila joj je nadimak “pametne biljke”. Primjerice, ako vaš organizam proizvodi premalo određenog hormona, maca će podići njegovu proizvodnju. Suprotno, ako je određenog hormona previše, maca će usporiti njegovo stvaranje.

Korijen mace u sebi sadrži vitamine B1, B2, B12 i C, alkaloide, mikro i makro nutrijente, ugljikohidrate, bjelančevine, vlakna, masne kiseline, fruktozu, škrob, tanin, natrij, kalij, kalcij, bakar, cink, željezo, mangan, silicij i magnezij. Malo je poznato da je maca bogatija kalcijem od mlijeka, te je upravo stoga snažna potpora u borbi protiv osteoporoze. Kao adaptogen, maca pridonosi sveukupnoj dobrobiti organizma.

Kalcij, fosfor, vitamini B1 i B12 te masne kiseline blagotvorno djeluju na živčani sustav, potiču apetit i pozitivno utječu na probavu.

Steroli, kalcij i vitamin C iz mace pomažu u izgradnji mišićne mase i povećavaju fizičku izdržljivost. Zato je maca jedan od dodataka prehrani kojeg koriste mnogi vrhunski sportaši.

Maca u sebi sadrži i četiri jedinstvena alkaloida – macaina 1, 2, 3, 4 – koji nisu pronađeni ni u jednoj drugoj biljci. Alkaloidi iz mace pomažu u iskorištavanju svih nutrijenata iz mace koji su tijelu potrebni.

 

Sibirski ginseng (Eleuterococcus senticocus) ima imunostimulativni, antioksidacijski i antitumorni kapacitet. Kao i kod korejskog ginsenga, njemačka komisija dala je pozitivno mišljenje u uporabi kod umora, slabosti, oporavka nakon bolesti, te povećanja mentalnih sposobnosti. No ima ograničenja kod medicinskih psihijatrijskih dijagnoza, problema s kardiovaskularnim sustavom, te još nekim lijekovima, pa je svakako potrebno savjetovanje sa stručnjakom prije uzimanja.Ruski sportaši ga uzimaju zbog boljih pfizičkih performansa.

Ashwaganda (Withania somnifera) je odavno poznata u indijskoj ayurvedi kao tonik za organizam, te izuzetno ljekovita biljka sa širokim spektrom pozitivnih djelovanja na mnoge bolesti.

Simbol je dugovječnosti i zaštite organizma, što se dokazalo kroz tisućljeća postojanja ayurvede kao načina liječenja. Izuzetna je kod prevencije psihofizičkih stresova, a djeluje i stimulativno i smirujuće.Dozvoljena je i kod poremećaja rada štitne žlijezde, pa bi to bila njena prednost na ostale adaptogene.

Schisandra je poznata  stotinama godina u kineskoj medicini kao sredstvo za opće jačanje organizma, te ima protutumorske i protuupalne osobine. Pojačava aktivnost živčanog sustava, no nema djelovanje klasičnog stimulansa s poznatom nervozom. Za to su odgovorni lignani po nazivu šizandrini i šizadroli. Šizandra ima izrazito djelovanje i kao zaštitnik jetre. Kao i ashwaganda, glasi kao neštetna biljka, no zbog oskudnosti znanstvenih istraživanja potrebno je posavjetovati se sa stručnjakom.

Astragalus opnasti kozlinac je biljka starosnog imuniteta koji sa godinama starosti slabi, on pridonosi normalnom funkcioniranju obrambenih snaga organizma.Postoji više od 2000 vrsta astragalusa, ali samo se 2 vrste koriste u medicinske svrhe – Astragalus membranaceus i Astragalus mongholicus. Astragalus se koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini već nekoliko tisuća godina, ponekad u kombinaciji sa drugim biljkama, za jačanje otpornosti organizma, protiv prehlade i gripe, a danas je poznat u liječenju astme i alergija.

Astralagus može biti opasan u kombinaciji sa sljedećim lijekovima:

  • Ciklofosfamidi
  • Imunosupresivi
  • Litij